O čemu se ovde radi

Intelektualna svojina, u najširem smislu je, poseban, pravno regulisan oblik svojine (vlasništva) koji obuhvata pravnu zaštitu kreacija ljudskog uma. Da bi od intelektualne tvorevine njen tvorac imao koristi još odavno se ukazala potreba da se ova oblast pravno definiše i reguliše. Tako je nastala posebna oblast prava - Intelektualna svojina.

Intelektualna svojina, a kao veoma široka oblast prava deli se na:

  1. industrijsku svojinu, kao deo pravne zaštite kreacija ljudskog uma koji se najčešće koriste u privrednom životu: robne marke (žigovi, zaštitni znaci), patenti, dizajn,
  2. autorska i srodna prava.

Svaka intelektualna tvorevina pripada onome ko ju je osmislio.

Prava industrijske svojine se mogu registrovati, a autorska i srodna prava se mogu deponovati kod nadležnog državnog organa. Jedna od glavnih karakteristika prava industrijske svojine je njihova teritorijalna ograničenost - važe samo na teritorijama gde su registrovana.

Naravno, prava se ne moraju registrovati ali posledice mogu biti nesagledive i nepopravljive.

Kakve su prednosti pravne zaštite intelektualne svojine? Sticanjem prava intelektualne svojine njen vlasnik stiče isključivo pravo da samo on koristi predmet svog prava, da drugom zabrani da ga koristi, kao i mogućnost da svoje pravo licencom da drugom na korišćenje pod uslovima koje on odredi, uz mogućnost ostvarivanja ekonomske koristi. Malo li je?

Imajte u vidu da je intelektualna svojina – SVOJINA (VLASNIŠTVO), i to svojina od koje zasigurno možete imati višestruke koristi.

Intelektualna svojina se može prodati po ceni koju Vi odredite ili koju uspete u pregovorima da ostvarite.

Ali, BUDITE ORIGINALNI i nemojte nikada kopirati tuđe ideje, možda su već zaštićene a da Vi toga niste ni svesni.